Eko kutak

Veliki značaj globalnog ekološkog pokreta

Premda prve pojave organiziranog zastupanja zaštite okoliša možemo sresti još krajem 19. stoljeća, pravi razvoj ekološkog pokreta kao i civilnog društva općenito nastaje od kraja Drugog svjetskog rata. Ekološka osviještenost pak buknula je 60-tih godina prošlog stoljeća, a ekološki pokreti mijenjali su vremenom teme i način djelovanja. Prvu generaciju ekoloških aktivista zanimala je zaštita divljeg života i prirodnih staništa, erozija tla i lokalno zagađenje. Drugu generaciju (od 60-ih godina do kraja 70-ih godina prošlog stoljeća) zatiče rast stanovništva, razvoj tehnologije, smanjenje prirodnih resursa i povećanje zagađenja. Treća generacija (od 80-ih godina prošlog stoljeća do danas) prelazi u globalni pokret i svoje djelovanje usmjerava na teme poput kiselih kiša, oštećenja ozonskog omotača, povlačenje prašuma, promjena klime, gubitak biološke raznolikosti te GMO-a.

Prva generacija zastupa stav kako divlju prirodu treba zaštititi od svakog oblika razvoja i sačuvati netaknutom. Najpoznatiji predstavnici ove skupine su Sierra Club i National Audubon Society iz SAD-a, National Trust i Royal Society for the Protection of Birds iz Velike Britanije te Naturschutzbund Deutschland (NABU) i BUND iz Njemačke. Drugu generaciju mnogo više karakteriziraju problemi pretjerane potrošnje, odnosno problemi koji proizlaze iz samog i potrošačkog mentaliteta modernih društava. Pokret u to vrijeme doživljava veliko zanimanje i uključivanje javnosti te počinje poprimati oblike masovnog i organiziranog aktivističkog pokreta.Najpoznatije protestne organizacije stvorene u to doba su Greenpeace i Friend of the Earth (FoEI). Treća generacija obilježena je izlaskom na površinu globalnih ekoloških problema kao što su klimatske promjene, GMO, a njihovo rješavanje nije moguće djelovanjem samo u sklopu pojedinih država. Tradicionalni koncept (ne u mojem dvorištu), sve se više zamjenjuje s konceptom (ne na planetu Zemlji) ili (ne u bilo čijem dvorištu). Najmlađu generaciju karakterizira izražena svijest o globalnim problemima, a i do danas neviđena globalna suradnja i solidarnost.

Velike ekološke organizacije imaju masovno članstvo. WWF je danas najbrojnija ekološka organizacija na svijetu, sa 4,7 milijuna članova. Greenpeace ima 3 milijuna članova i možda je među najpoznatijim u svijetu, jer je od samih početaka njegovao koncept ekoloških ratnika koji ne prezaju od ‘napada’ na kitolovce, nuklearne podmornice ili naftne platforme, praćeni medijskom prisutnošću. Zbog razočaranja velikim organizacijama, upravo u industrijski razvijenim zemljama počele su ’80-ih godina nicati tisuće i tisuće malih lokalnih inicijativa, koje su se okupljale obično oko jednog problema. Za njih je karakteristično bilo okupljanje uglavnom stanovništva izravno pogođenog određenim problemom, premda su često dobivali simpatije i pomoć i izvan toga kruga otpora. Pod utjecajem globalnih pokreta i jačanjem civilnog društva i u Hrvatskoj počinju nicati zelene udruge. U 1991. godini bilo je registrirano oko 60 udruga, dok u 1999. godini taj broj seže do gotovo 200 ekoloških udruga. Prema najnovijim podacima broj udruga popeo se na oko 300. Međutim, u stvarnosti je samo mali broj tih udruga bio ili jest doista aktivan. Velik korak u učvršćivanju ekoloških udruga napravljen je već 1998. godine stvaranjem Zelenog foruma - mreža udruga za zaštitu okoliša.