Eko kutak

Vancouver – najzelenija metropola do 2020.

Hoće li Vancouver postati ‘najzeleniji’ grad na svijetu do kraja ovog desetljeća? Vrijeme će pokazati, ali ono što je sigurno, jest da je na dobrom putu. Treći po veličini grad u Kanadi postavio je takav ambiciozni cilj i sve radi da u tome uspije, ne od jučer nego desetljećima unazad. Nije slučajno Vancouver poznat i kao rodno mjesto Greenpeacea, vjerojatno najpoznatijeg ekološkog pokreta u svijetu koji ni danas nakon 45 godina od osnutka ne gubi svoj sjaj. Postoji šala da u bilo kojem baru u Vancouveru možete sjesti pored nekoga tko tvrdi da je osnovao Greenpeace. Svi ga s ponosom prisvajaju, a takav je duh grada u kojem je mogao niknuti ekološki pokret veličine i utjecaja Greenpeacea. Gradske vlasti još su 2009. godine postavile cilj – postati najzeleniji i najodrživiji grad na planeti. Sve je od tada podređeno tom cilju, zna se što treba napraviti i tko treba – od gradnje zgrada, cesta, okoliša – ekologija se uvukla u sve pore života i obrazovanja. Tijekom Zimskih olimpijskih igara 2010.godine, koje su nazvane ‘zelenim’, svijet je već vidio niz ekoloških inovacija kojima se ponosi ovaj grad. Jedna od njih je zelena gradnja, pa su ‘net-zero’ zgrade već uvelike uzele maha. Riječ je o visoko učinkovitim zgradama koje same unutar kompleksa proizvode potrebnu energiju koristeći obnovljive izvore.

U Vancouveru 90% struje dobiva se uz pomoć hidroelektrana, dok se paralelno radi na većoj eksploataciji vjetra, sunca i valova. Ono čime se Vancouver može pohvaliti jest najniža stopa ispušnih plinova po stanovniku na sjevernoameričkom kontintentu. Procijenjuje se da će udjel nastaviti padati i to s povećanjem broja električnih vozila na ulicama ovog grada, koji za sada sudjeluju s 20 posto u ukupnom broju automobila. U Vancouveru će čak  uskoro početi asfaltirati ulice recikliranom plastikom. U jednoj tvornici u Torontu se vrši topljenje plastike zajedno sa asfaltom, kako bi se dobila smjesa za popločavanje koja je mnogo manje štetna za životnu sredinu od tradicionalnog asfalta. Za izradu tradicionalnog asfalta su potrebne izuzetno visoke temperature kako bi se on istopio, ali mješanjem s plastikom, topljenje zahtjeva znatno nižu temperaturu, i troši se 20% manje goriva za proizvodnju. Na ovaj način bi se godišnje proizvodilo 300 tona manje stakleničkih plinova.

S obzirom na veličinu ovog kanadskog velegrada, Vancouver je postigao nevjerojatne rezultate kada je riječ o emisiji CO2, kao i kvaliteti zraka. Rezultat je to dugogodišnje politike grada koja promovira zelenu energiju i korištenje hidroenergije. Vancouver za cilj ima smanjenje emisija za 33% do 2020. godine. Zanimljiv je pristup tamošnjih stanovnika koji se čak dijele po ekološkoj osnovi, pa stanovnici istoka i centra grada više „lijevo zeleni“ i politički aktivniji, dok su oni sa zapadnog dijela Vancouvera imućniji i manje aktivistički nastrojeni.

Zelenilo u Vancouveru se brižljivo njeguje, tu je Stanley Park jedan je od najvećih na svijetu, proteže se na oko 400.000 hektara. Brojne biljke i stabla koja rastu u Vancouveru i okolnoj regiji uvezeni su iz drugih dijelova kontinenta i svijeta. Razne vrste palmi rastu u gradu, kao i veliki broj drugih egzotičnih stabala kao čileanski bor, japanski javor i različito egzotično cvijeće kao magnolije, azaleje i rododendroni. Neki su rododendroni izrasli do golemih veličina, kao i druge vrste uvezene iz područja oštrijih klima istočne Kanade ili Europe.  Mnoge od gradskih ulica imaju drvorede s mnoštvom cvijetnih vrsta stabala japanske trešnje, koje je od 1930-ih poklanjala japanska vlada. Vancouver je i važno turističko odredište gdje građani iz cijeloga svijeta dolaze vidjeti kako ta metropola na jedinstven način čuva i njeguje prirodu.