Eko kutak

Topli Mediteran na udaru suša

Kolijevka civilizacije, današnji Mediteran  upravo je zbog ugodne klime i uvjeta za život bio područje koje su ljudi oduvjek rado nastanjivali. Klimatolozi  međutim upozoravaju da Mediteran možda neće biti tako ugodno mjesto za život ako klima nastavi svoj rast. Na konferenciji UN- a o klimatskim promjenama koja je upravo završena u marokanskom gradu  Marakešu, znanstvenici su upravo prelijepi Mediteran označili kao područje na kojem se  očekuju najveće posljedice  globalnog zatopljenja. Premda nam se čini da sve što bi se moglo promijeniti neće biti tako brzo ni skoro, upozoreno je da današnjim odnosom prema prirodi utječemo na klimu u idućih  trideset godina.

Već se sada istočni dijelovi Mediterana, koji su poprište aktualnih ratova, suočavaju s najvećom sušom u poslednjih 900 godina. Veliku ulogu u sirijskom kaosu imale su i klimatske promjene, nezapamćena petogodišnja  suša od  2006. do 2011 pogodila je zemlju i osiromašila stočni fond čak za 60 posto. Stanovništvo je počelo migrirati prema gradovima, a skoro milijun poljoprivrednika izgubilo je imanja i sve što su do tada imali.

Suše i prirodne katastrofe oduvijek su mijenjale tijek povijesti, a kada je Mediteran u pitanju uvijek se otvara misteriozna i nikada do kraja istražena karastrofa koja je u gotovo jednoj generaciji zbrisala s lica zemlje nekad moćna i sjana carstva. Propast civilizacija brončanog doba oko 1200.god.pr.n.e. – nestanak Mikenske civilizacije, Hetitskog carstva, razaranja na Cipru i Levantu (Ugarit, Alalah, Hazor) te umalo i  Egipatskog carstva, enigma je i za modernog čovijeka koji traži odgovore. I dok pojedini arheolozi za kolaps civlizacija kasnog brončanog doba krive „narode s mora“ koji su pljačakali, palili i uništavali, drugi su pokušali dati racionalnije uzroke te misterije tumačeći kako je najvjerojatnije došlo do ogromnih klimatskih promjena te da su Istočni Mediteran, Bliski istok, a vjerovatno i Anatolija bili pogođeni 300-godišnjom sušom koja je uništila izvore hrane, donijela ratove, glad i smrt. Sve to je moglo pokrenuti naposljetku velika raseljavanja tada bogatih trgovačkih gradova i migraciju populacija velikih razmjera. Ova teorija sve je dominantnija, jer pravog dokaza nema da su horde palile i uništavale sve i onda nestale s lica zemlje bez ostavljanja ikakvog traga o svom identitetu.

Misterij naglog nestanka zajednica koje su cvale na obala Sredozemlja uvijek je prisutan u procjenama stručnjaka kada je taj dio planete u pitanju. Zašto se dogodio i može li se ponoviti te koliko čovjek može utjecati da spriječi prirodnu katastrofu. A nešto sigurno može, upozorili su francuski stručnjaci iz Instituta za zaštitu vlažnih područja Mediterana. Najavili su da Sredozemlje očekuje dosad neviđen pritisak na prirodne resurse. Od deset zemalja s najvećim ekološkim utjecajem na vodu, pet ih je na Mediteranu: Portugal, Španjolska, Italija, Grčka i Cipar, a 82% potrošnje vode južno-mediteranskih zemalja odlazi na poljoprivredu. Ako klima nastavi rasti bit će migracija prema sjeveru, što dovodi do pojave klimatskih  izbjeglica. Tijekom 20. stoljeća uništena je polovina površine vlažnih staništa, a među danas postojećim vlažnim staništima 30% je umjetno uzgojenih te klimatske promjene prijete istrebljenju brojnih vrsta u sredozemnim vlažnim staništima, najviše u Španjolskoj, Izraelu i Dalmaciji u Hrvatskoj. Sad već stručnjaci sa sigurnošću tvrde da je u posljednjih 11.000 godina srednja globalna temperatura na našem planetu iznosila 14 stupnjeva Celzijusovih, i da je cijela struktura kakvu čovječanstvo poznaje izgrađena u odnosu na te klimatske uvjete. Ali, ako to povećanje do kraja stoljeća dostigne tri ili četiri stupnja umesto najviše dva što je cilj  globalnih napora, štete od vremenskih ekstrema bi bile toliko velike da bi se ekonomski rast u potpunosti zaustavio, a ljudsko društvo ostalo na razini stagnacije dok se ne prilagodi na nove klimatske uvjete.