Eko kutak

Svjetski dan voda – izazov velikim urbanim “gutačima”

U ljudskoj je prirodi da cijeni samo ono što je rijetko i teško dostupno. No, voda ne spada u takve raritete, ali je najvažnija tvar za ljudski život i njegov opstanak, kao i svih ostalih živih bića. Dragocjena je i nezamjenjiva. Zanimljiva je činjenica da ukoliko čovjek izgubi samo dva posto vode od cjelokupne mase tijela, javlja se snažna žeđ, a ako se poveća do 10%, počinje halucinirati. S 12% gubitka vode čovjek se ne može oporaviti bez hitne pomoći liječnika, a ako mu nedostaje 20% vode u organizmu, smrt je neminovna. Dakle, bez vode nema života, pa i u slučajevima štrajka glađu, čovjek mora piti vodu. Bez jela može izdržati do šest tjedana, ali bez vode samo pet do sedam dana!

S druge strane, voda je sveprisutna i dostupna na svakom koraku. Malo tko u većem dijelu svijeta razmišlja o njezinom nedostatku ili o borbi s nestašicom vode. Kiše padaju, rijeke teku, izvori su vječni i zašto brinuti? Voda se podrazumijeva kao nešto sveprisutno. No nažalost, nije tako svagdje na svijetu. Oni koji se svakodnevno suočavaju s nestašicom vode itekako znaju kakav je to problem. U nekim dijelovima svijeta potražnja za svježom, čistom vodom već premašuje njezine postojeće zalihe. Veliki dio čovječanstva živi u sušnim i polusušnim predjelima svijeta, gdje vode već dugo nema u dovoljnim količinama. Prema podacima UN-a, trećina svjetskog stanovništva već sada živi u područjima koja pogađa umjerena ili teška nestašica vode, a potražnja za vodom raste više nego dvostruko brže od porasta stanovništva.

Budući da je činjenica da stanovništvo na našem planetu nezaustavljivo raste (u slijedećih pedeset godina očekuje se da će rast svjetske populacije iznositi 40 do 50%) i zajedno sa svojim potrebama, industrijalizacijom i urbanizacijom dovest će do sve većeg porasta potreba za vodom. To će imati ozbiljne posljedice na životnu sredinu. Jedan od milenijskih ciljeva UN -a je da se prepolovi broj ljudi koji nemaju pristup pitkoj vodi.

Zalihe vode, međutim, u osnovi su uvijek iste. Dublji izvori i nova umjetna jezera mogu donijeti trenutačno olakšanje, no količina kiša koje padnu na Zemlju i količina voda koje su pohranjene ispod njezine površine, zapravo se nikad ne mijenjaju. Zbog toga stručnjaci procjenjuju da bi za 25 godina svaka osoba na Zemlji mogla imati na raspolaganju duplo manje vode nego danas. Kako bi upozorili na te trendove, UN svake godine na dan 22. ožujka obilježava Svjetski dan voda. Ovogodišnji slogan je „Voda za gradove, odgovor urbanim izazovima“. Cilj je te kampanje da se pažnja javnosti usmjeri na utjecaj rasta populacije, industrije i klimatskih promjena na urbane vodne sisteme.

Veliki megapolisi ogromni su gutači vode i ujedno najveći zagađivači zaliha pitke vode u podzemlju. Primjerice, u Ciudad de Mexicu, metropoli koja je po veličini druga na svijetu, razina podzemnih voda iz kojih grad crpi 80% potrebne količine vode neumoljivo se snižava. Voda se crpi 50% brže nego li se nadomješta prirodnim putem. Ili, primjerice Peking, glavni grad Kine, muči sličan problem. Razina njegovog vodonosnog sloja svake se godine snižava za više od jedan metar, a trećina je njegovih izvora presušila. Tijekom sušnog razdoblja velika rijeka Ganges više ne uspijeva stići do mora, budući da se prije ušća sva njezina voda preusmjerava u drugim pravcima. Isto se događa i s rijekom Colorado u Sjevernoj Americi.

Prema istraživanjima UNESCO-a iz 2003., Hrvatska je po dostupnosti i bogatstvu vodenih izvora na vrlo visokom, 5. mjestu u Europi, a na 42. u svijetu. Obnovljive zalihe podzemnih voda u Hrvatskoj također su visoke, a koristi se oko 4,5% zaliha godišnje. No, sve veće su aspiracije na prirodna bogatstva, pa tako i na vode, a od ugroženosti nisu pošteđena niti najosjetljivija i najvrjednija područja, kao što su Plitvička jezera, jedan od najznačajnijih vodnih resursa Hrvatske.

Nestašica pitke vode, s čim je svijet već suočen, narušava zdravlje ljudi. Za oko 80% svih bolesti i više od trećine svih smrtnih slučajeva u zemljama u razvoju, kriva je upravo zagađena voda. Može li se taj problem riješiti uz pomoć suvremene tehnologije i kako racionalnije raspolagati zalihama pitke vode, pitanje je od velike važnosti za razvoj i opstanak čovječanstva.