Eko kutak

Plitvička jezera jedinstven prirodni fenomen

Bilo ljeto ili zima, Nacionalni park Plitvička jezera magična su meta turista koji dolaze u Hrvatsku sa svih strana svijeta. Jednostavno, u svim turističkim vodičima Plitvice su nezaobilazno mjesto koje se ne propušta vidjeti. Ovih dana kada se kolone turista počinju slijevati prema jadranskoj obali, mnogi će napraviti predah i posjetiti taj jedinstven, neponovljivi prirodni i ekološki fenomen.

Nema puno mjesta u svijetu s tako posebnom geološkom i hidrogeološkom krškom pojavom. Stoga je kompleks Plitvičkih jezera proglašen nacionalnim parkom 8. travnja 1949. godine. To je najveći, najstariji i najposjećeniji hrvatski nacionalni park. Predstavlja šumovit planinski kraj u kojem je nanizano 16 manjih i većih jezera kristalne modrozelene boje. Jezera dobivaju vodu od brojnih rječica i potoka, a međusobno su spojena kaskadama i slapovima. Sedrene barijere, koje su nastale u razdoblju od desetak tisuća godina, jedna su od temeljnih osobitosti Parka. Poseban zemljopisni položaj i specifične klimatske značajke pridonijeli su nastanku mnogih prirodnih fenomena i bogatoj biološkoj raznolikosti. Sedreni sedimenti oblikovani su od pleistocena do danas u vrtačama i depresijama između okolnih planina. Gornja jezera na jugu pretežno se sastoje od dolomita, a Donja jezera na sjeveru od vapnenačkih stijena. Najupečatljiviji je impresivni Veliki slap, čije se vode ruše niz 78 metra, a u podnožju je izvor rijeke Korane.

Plitvička jezera zanimljiva su i zbog nekoliko fenomena, kao što su prašuma Čorkova uvala koja se nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Parka, na nadmorskoj visini 860 do 1.028 m, u zoni bukovo-jelovih šuma. Prostire se na površini od 80 hektara i zbog nepristupačnosti terena ostala u stadiju prašume s neznatnim utjecajem čovjeka u prošlosti. Karakteriziraju je visoka drvna zaliha jele, bukve, smreke, temeljnica s najdebljim i najvišim stablima. Gotovo netaknuta priroda tipična je i za špilju Šupljara. To je podzemno špiljsko stanište s posebnim ekološkim čimbenicima. Temperatura špiljskog prostora je stalna, oko 10,5°C, a zrak u potpunosti zasićen vlagom. Zbog ovako nepovoljnih uvjeta, Šupljaru nastanjuje posebno prilagođena i rijetka špiljska fauna. Šupljara je dodatno zaštićena kao geomorfološki spomenik prirode 1964. godine.

Prostrani šumski kompleksi, iznimne prirodne ljepote jezera i slapova, bogatstvo flore i faune, planinski zrak, kontrasti boja tijekom godišnjih doba, šumske staze, drveni mostići i još mnogo toga dio su neponovljive cjeline koju je i UNESCO proglasio svjetskom prirodnom baštinom 1979. godine, među prvima u svijetu.

Ljepotu i neponovljivost plitvičkih jezera prate brojne legende. Prema najražirenijoj Plitvička su jezera nastala nakon velike suše. Ljudi, životinje i bilje čeznuli su za kapljicom vode. Narod se molio i molio. Tada se u dolini pojavi Crna Kraljica sa svojom veličanstvenom pratnjom; ona se smilovala narodu i uz jak vjetar i grmljavinu na zemlju je konačno pala kiša. Kiša je padala tako dugo, dok razina vode nije narasla dovoljno da stvori jezera.

Plitvička jezera bila su i još su inspiracija brojnim istraživačima , a od njih se posebno izdvaja Ivo Pevalek, kojemu je podignuta i spomen-ploča.