Eko kutak

Močvare – prirodne brane protiv katastrofa – 2. veljače Svjetski dan močvara

Močvarna područja nisu nikada bila osobito atraktivna. I sama riječ močvara, sinonim je za nešto ustajalo što treba promijeniti ili isušiti. Još donedavno na močvare se gledalo kao na beskorisne površine premda su zapravo pune života, često su i prirodni rezervati za brojne sisavce, kukce, vodozemce, gmazove i ptice, a postaju i mjesta na koja su počeli hrliti turisti.

Međutim, u prirodnom eko sustavu močvare su od velikog značaja te se 2. veljače obilježava kao Svjetski dan močvara. Na taj dan 1971. godine potpisana je u iranskom gradu Ramsaru konvencija o močvarama od međunarodne važnosti, posebice kao staništa ptica močvarica. Konvencija obvezuje svaku zemlju potpisnicu, a sada ima već 158 država članica na opće očuvanje močvara na vlastitom teritoriju i predstavlja okvir za međunarodnu suradnju u zaštiti i održivom iskorištavanju močvarnih staništa. Tema ovogodišnjeg dana močvara je „Uzvodno-nizvodno – močvare nas povezuju“.

Močvarne su vode stajaćice koje imaju nisku pH vrijednost i razlikuju se od bara, jezera i lokvi te se nalaze u riječnim nizinama i uz jezera, odnosno uz područja na kojima postoji bogata vegetacija. Važne su ne samo za životinjski i biljni svijet koji tamo obitava, nego i za čovjeka. One se nalaze visoko na listi važnih i vrijednih lokacija koje su od velikog značaja za prirodu.

Vremenom, močvare su se alarmantno povlačile, najmanje 64% ih je nestalo od 1900. godine. Učestalost nesreća i prirodnih katastrofa, poplava, tropskih ciklona i suša se više nego udvostručila, u samo 35 godina. UN procjenjuje da je 90% svih prirodnih nepogoda povezano s vodom te da se upravo močvare moraju više koristiti kako bi se smanjile štete  od nepogoda. Zašto su močvare toliko važne? Bilo da su močvarna područja sezonski ili trajno pod vodom, njihova uloga je važna, jer imaju moć zadržavanja i otpuštanja vode. Jednom spremaju viškove oborina i smanjuju poplave. Za vrijeme suša pak pohranjena voda se oslobađa i ublažava posljedice suša i nestanka vode. Kada se njima dobro upravlja, močvare mogu ublažavati katastrofe čak i više nego što se misli, smatraju stručnjaci.

Crna Mlaka, Lonjsko polje, Neretva i Kopački rit su  poznata močvarna područja u Hrvatskoj koja se nalaze na listi zaštićenih mjesta i od velike su važnosti za okoliš. Lonjsko polje posebno je zanimljivo zbog velikog broja bijelih roda kojih ima više nego stanovnika u selu Čigoč. Močvarna staništa na ušću Drave u Dunav poznata su u Europi po bogatstvu ptičjega svijeta. Prirodne poplavne ravnice uz rijeke danas se ubrajaju među najugroženija europska staništa te je oko 20.000 hektara Kopačkog rita pravi raritet i izuzetna prirodna vrijednost. Kopački rit zaštićen je još od 1967. godine kao posebni zoološki rezervat.

Najveća močvara na svijetu nalazi se u Južnoj Americi, na granici između Brazila, Bolivije i Paragvaja. Nosi naziv Pantanal, što u prijevodu znači močvara. Površina močvare varira, jer je jedan njezin dio svake godine potopljen, ali prosječno iznosi oko 150.000 kilometara. Jedan dio Pantanala posebno je zaštićeno područje, sa svojim hidrološkim, ekološkim i geološkim karakteristikama. To područje se zapravo sastoji od nekoliko ekosustava, koji su upisani u UNESCO-vu listu Svjetske prirodne baštine. Prirodne ljepote i odlike Pantanala, kao što su sezonski poplavljeni travnjaci, vlažna tla i jezera, kopnene šume, šumske galerije i riječni tokovi, čine ovaj prostor jedinstvenim čudom prirode. Mreža podzemnih i nadzemnih voda stvara posebnu bio raznolikost živog svijeta ovog prostora. Veliko bogatstvo različitih prirodnih i životinjskih vrsta čini Pantanal, jednim od najvažnijih prirodnih područja svijeta, ali i najugroženijim. Pretjerano turističko iskorištavanje, sječa šuma i poljoprivredni razvoj, negativno utječu na taj prostor te bi on mogao s vremenom nestati.