Eko kutak

Kakve su posljedice rasta temperature za život na Zemlji

Sve više ljudi na planeti postaje svjesno da globalno zatopljenje  i promjena klime na kakvu smo navikli nije tek mantra dokonih političara i klimatologa . Osjetili su i na vlastitoj  koži nepredvidive ekstremne vremenske događaje poput suša, poplava, uragana, rekordnih vrućina… Uostalom već živimo u najtoplijem razdoblju moderne civilizacije! Mnogi od nas se  sve češće pitaju što to znači da prosječna temperatura na  Zemlji ne bi smjela rasti više od 1,5° C do kraja ovoga stoljeća u odnosu na predindustrijsko vrijeme, tj. na razdoblje  od 1900. godine. Što bi značilo da raste, kakve su posljedice moguće, što će to značiti za život čovjeka i ekosustava? Sada već povijesni  Pariški sporazum o klimi kojeg su prihvatile praktički sve zemlje svijeta sa svim obvezama  i troškovima, definirao je krajnji, podnošljiv  rast globalne temperature na znatno ispod 2 ° C  tj. oko 1,5 ° C  Kakve rizike novi veći porast? Rast iznad te vrijednosti tumači se kao opasan, više od 3 ° C kao katastrofalan. Iznad  5 ° C  je zona  nepoznatog, što ukazuje na katastrofalne, uključujući egzistencijalne prijetnje takve veličine koje čovječanstvo nije iskusilo  u posljednjih  20 ili više milijuna godina.

U nekoliko znanstvenih studija zaključeno  je da će globalno zatopljenje od 3 do 5 ° C vjerojatno značiti  povlačenje leda na Grenlandu i Antarktiku, što bi dovelo do porasta razine mora, zatvaranje duboke cirkulacije vode u Sjevernom Atlantiku, gubitak Amazone, kao i Sjeverne  šume,  slom monsuna iz zapadne Afrike, među ostalima.

Nedavni izvještaj o klimi s američkog sveučilišta Rutgers govori da su stvari mnogo ozbiljnije nego što mislimo. Od 1900. godine, Zemlja se zagrijavala  za jedan stupanj C, a razina mora su narasla za 20 centimetara. Toplotni udari, obilne padaline i šumski požari postali su redovna pojava. A  globalno zagrijavanje  direktno je prouzročio čovjek, uglavnom puštanjem ugljičnog dioksida u atmosferu, putem sagorijevanja ugljena i prirodnog plina.

Zagrijavanje takvih veličina također ima katastrofalne učinke na zdravlje ljudi.  Procjenjuje se da je vjerojatnost ekstremnih događaja, uključujući toplinske valove, povećana 10 puta u posljednjim desetljećima.  Ljudska bića su iznimno osjetljiva na toplinski stres. Na primjer, 2013. europski val topline dovodi do oko 70.000 preranih smrti. Zagrijavanje od 2 ° C udvostručilo bi površinu zemlje koja je podložna smrtonosnoj toplini i izlaže 48  posto stanovništva. Zagrijavanje od 4 ° C do 2100 godine podvrglo bi 47 posto površine i gotovo 74 posto svjetske populacije smrtonosnoj  toplini. A to znači sušu, poplave, glad, migracije i ratove.

Klimatski rizici nisu međutim jednaki za  sve, ovisno o socioekonomskom statusu i kulturi stanovništva. Najviše bi stradalo stanovništvo koje najmanje pridonosi globalnom zagrijavanju. Najsiromašnije 3 milijarde ljudi  žive uglavnom u tropskim ruralnim područjima, koji se još uvijek oslanjaju na tehnologije 18. stoljeća za zadovoljavanje osnovnih potreba. Njihov doprinos onečišćenju CO2 je otprilike 5 posto u usporedbi s 50-postotnim doprinosom najbogatijeg stanovništva.

Kakve su prognoze da se izbjegnu takvi crni scenariji?  Ne baš previše optimistični. Procjenjuje se da će svjetska  temperatura vjerojatno porasti za više od dva stupnja C još u ovom  stoljeću i premašiti gornju granicu zagrijavanja predviđenu ciljevima globalnog klimatskog sporazuma. Istraživanje objavljeno u časopisu “Klimatske promjene” pokazuje da postoji 90 posto vjerojatnosti da temperatura do kraja 21. stoljeća  bude veća za dva do 4,9 stupnjeva C. Znanstvenici  Vašingtonskog sveučilišta  tvrde da postoji samo pet posto šansi da će zagrijavanje  biti dva stupnja C ili manje od toga. U istraživanju su primjenjene statističke projekcije bazirane na ukupnom svjetskom stanovništvu, bruto domaćem proizvodu po stanovniku i količini emisije ugljičnog dioksida. Iako nitko sa sigurnošću ne može tvrditi čeka li svijet užareno 22  stoljeće, svjetski čelnici (izuzev Amerike koja se povlači iz Pariškog sporazuma) shvatili su svoju veliku odgovornost za sudbinu svijeta. Na nedavnoj klimatskoj konferenciji u Bonu, američki predstavnici su  obećali djelovati na razinama vlasti na kojima imaju autonomiju, ako se već ne ide na nivou države.