Eko kutak

Kako sačuvati Mediteran od plastičnog otpada koji
se razgrađuje stotinama godina

Plastični predmeti su nam zbog jednostavne upotrebe olakšali, ali i preplavili život. Stvorili su i sve prisutniju kulturu bacanja svega i svačega, budući da se veliki dio plastične ambalaže proizvodi za jednokratnu upotrebu. A sve zbog toga jer je dostupna i jeftina. I dok su s jedne strane plastični proizvodi promijenili naše navike lakoćom kupnje i bacanja, s druge je plastični otpad proizveo mnoge probleme. Goleme količine otpada koje su teško razgradive onešišćuju okoliš, a veliki dio će prije ili kasnije vodotokovima dospjeti u mora i oceane. A to je tek teško rješiv problem, jer se plastika u mračnim morskim dubinama razgrađuje stotinama godina. Ekološke organizacije i utjecajni pojedinci poput britanskog multimilijardera Richarda Bransona, velikog donatora i zagovornika čistih oceana upozoravaju da je plastični otpad u morima jednak po problemu kao i klimatske promjene.

Proizvodnja plastike nezaustavljivo raste. U proteklih 50 godina, a pogotovo u zadnjih par desetljeća proizvodnja plastike je doživjela pravi boom. Samo od 2002. do 2013.skočila je gotovo 50 posto, tj. s 204 na 299 milijuna tona. Procjenjuje se da bi do 2020. ova brojka mogla dosegnuti 500 milijuna tona na godinu, što odgovara deveterostrukom povećanju u odnosu na kraj prošlog stoljeća. Najveći dio globalnog onečišćenja mora (oko 80 posto) dolazi s kopna. Ostalih 20 posto dolazi od nautičara, naftnih platformi te velikih transportnih brodova. Plastika čini većinu morskog otpada iz dva razloga. Prvi razlog je niska cijena, lakoća i jednostavnost izrade što znači da omogućava primjenu u velikom broju različitih proizvoda. Drugi razlog je taj što se plastika prirodno ne razgrađuje, iako se može raspadati na manje dijelove. Mnoge bajkovite plaže koje vidimo na obalama Mediterana i drugih mora nemaju vidljivih plastičnih predmeta, ali su oni završili u vodi. Većina plastike koja dospijeva u oceane otpada na ambalažu uključujući plastične vrećice, čepove, boce za vodu i čaše od plastike.
Mnoge vrste plastike nisu biorazgradive bez obzira na uvjete u okolišu, barem ne u značajnoj mjeri, dok se neke vrste razgrađuju, ali sporo, pod uvjetom da su izložene povoljnom djelovanju zraka, vode i svijetla. Plastici u dubini ili na dnu mora trebat će dulje da se razgradi zbog slabije izloženosti svjetlosti i kisiku. U hladnim i dubokim morima plastici trebaju stotine i stotine godina da se razgradi.
Plastika je opasan otpad za mnoga morska bića, jer im služi kao izvor hrane, a zapravo gutajući komadiće plastike ugibaju od gladi. Morske kornjače pogrešno zamjenjuju plastične vrećice za meduze, ribe, beskralježnjaci i morske ptice pogrešno mijenjaju djeliće plastike za riblja jaja. Nakupine plastičnih djelića u tkivima grabežljivih riba kao što je mediteranska ugrožena tuna je velika, a time u ljudima koji ih jedu. Veća ambalaža kao što su vrećice, može imati poguban učinak na kornjače, vidre i dupine jer nerijetko dovode do zaplitanja, gušenja, davljenja i pothranjenosti. Sitne komade plastike, može pojesti veći broj organizama, za razliku od velikih komada. Stoga mikroplastika ili usitnjeni dijelovi u morskom okolišu predstavljaju ozbiljnu prijetnju jer može nauditi morskom životu samom svojom fizičkom prisutnošću u probavnom sustavu i tkivu. Također može djelovati i kao izvor otrovnih kemikalija, bilo onih koje se već nalaze u samoj plastici, ili onih koje je plastika apsorbirala iz morske vode. Otpad se nalazi u svim europskim morima, što obuhvaća obalu, priobalje i otvoreno more. Znanstvenici procjenjuju da Sredozemnim morem pluta čak 1455 tona plastičnog otpada. Slična situacija je i u ostalim morima. Stoga poziv za akciju od ekoloških organizacija, pa Greenpeace Hrvatska i svih koji brinu o održivosti života u morima i oceanima ide prema Europskoj komisiji. Traži se drastično ograničavanje uporabe plastične ambalaže, kako milijuni čaša, boca i čepova i ostalih predmeta ne bi dospjeli u more.