Eko kutak

Hrvatski biljni i životinjski endemi – najpoznatiji velebitska degenija i čovječja ribica

S obzirom na veličinu područja, Hrvatska ima bogatu biološku raznolikost biljnog i životinjskog svijeta. Među njima su i endemske vrste, dakle rijetki i unikatni primjerci koji su se na malim područjima uspjeli održati i spasiti od izumiranja i nestanka vrste. Hrvatska s oko 100 endemskih vrsta ubraja se u vrlo važna područja Europe koju nastanjuju jedinstvene biljne i životinjske vrste.

Velebitska degenija, mala, niska biljka žutih cvjetova, najpoznatija je hrvatska endemska biljka koja raste jedino u našoj zemlji. No, ne raste svagdje, kao ni na cijelom području Velebita gdje joj je jedino stanište. Svoje mjesto pod suncem našla je na uskom dijelu Velebita izloženog jakim vjetrovima na visini od 1.200 metra, u pukotinama stijena. Ne izgleda baš kao idealno mjesto za održanje te rijetke endemske biljke, ali  ona se upravo tu usidrila i nigdje drugdje. Procjenjuje se da na 4,8 hektara ima oko 40.000 jedinki. Zbog svoje svjetske rijetkosti, proglašena je ugroženom vrstom i zaštićena Zakonom o zaštiti prirode. U ugrožene vrste pripada i nekoliko istaknutih relikta flore u hrvatskim krajevima poput biokovskog zvonca – biljke plavih cvjetova koja raste samo na vrhovima Biokova i na Troglavu. Istarski zvončić je istarsko-kvarnerski endem, palagruški kupus usko je endemična vrsta koja je raste samo na Velikoj i Maloj Palagruži. Palagruža je iznimno boga rijetkim biljkama i endemima poput palagruške zečine, palagruške preslice i drugih. Dubrovačka zečina jadranski je endem koji raste na obalnom dijelu južnog Jadrana. Dalmatinska iglica živi samo na Pelješcu.

Među ostatcima drevne faune ističe se čovječja ribica, poznata u svijetu kao jedini kralješnjak prilagođen životu u podzemlju kojega nikada ne napušta. Može živjeti do 70 godina, a mladi postaju spolno zreli u dobi od 14 do 18 godina starosti. U okolici Tounja živi i jedina dosad u svijetu poznata podzemna spužva. Uz podzemne prostore dijelom su vezani i endemi krških voda ponornica, ribe iz skupine pijora ili gaovica. Te su ribe vezane za krške izvore, preko kojih se redovito spuštaju u podzemlje. Krške podzemne vode i krški izvori u svjetskim su razmjerima osobito bogati endemičnim puževima, a u nekima živi istodobno i više od deset različitih vrsta. Dalmatinski okaš endemična je podvrsta danjeg leptira poznata s nekoliko lokaliteta na otoku Pagu, u okolici Zadra, Šibenika i Knina, izvora Cetine te nekoliko mjesta sa sjeverne strane Biokova. Svjetlica je endemična riba koja živi na uskom dijelu Gorskog kotara oko Ogulina.

U Hrvatskoj je endemima osobito bogato krško podzemlje Dinarida, koje prema sadašnjim spoznajama ima najbogatiju podzemnu faunu na svijetu. U špiljama i jamama Hrvatske najviše endema ima među vodenim puževima, rakušcima, baburama, lažištipavcima, paucima, stonogama i tvrdokrilcima. U rijekama i jezerima duž jadranske obale živi velik broj endemičnih riba, tako da ukupna riblja fauna kopnenih voda Hrvatske, nakon Turske, ima u  Europi najveći broj endemičnih vrsta. Među endemičnim ribama ističu se mekousna pastrva, zrmanjski klen, ilirski klen, sval, oštrulja i drugi.

U pravilu, u svijetu najviše endema imaju ekološki izolirana područja, kao što su vrhovi planina te otoci udaljeni od kopna, tako da je teško moglo doći do  razmnožavanja i širenja vrsta. Među njima su Havaji s 80 posto endema, Novi Zeland, Madagaskar, Galapagos i Kanarski otoci. Jugoistočna  Europa također obiluje endemima, tako je npr. u Grčkoj svaka peta biljna vrsta endemična. U životinjskome svijetu fauna otočja Galapagos, zbog endemičnih vrsta, jedna je od najznačajnijih na Zemlji. Poznate su goleme kornjače, morski legvani (iguane), kao i endemične vrste ptica, kukaca, pauka i kopnenih puževa. Po bogatstvu reliktnih endema ističe se fauna Bajkalskoga jezera, u kojem, npr., od 34 roda rakušaca 31 rod pripada endemima. Mnogobrojne su u tome jezeru endemske ribe (peševi, golomjanka), puzavice, maločetinaši i dr. Starim, reliktnim endemima bogato je i Ohridsko jezero s poznatom endemskom salmonidskom i drugom faunom, poznatim kao ohridskim pastrvama.