Eko kutak

Eko mreža Natura 2000 obuhvaća trećinu Hrvatske

Nacionalna eko mreža Natura 2000 već nekoliko godina je dio Hrvatske u koji se ulažu posebna sredstva kako bi se proveli zadaci zajedničkog europskog projekta Natura 2000. Mreža je uspostavljena kao dio Europe u kojem je potrebno zaštiti ugrožene vrste, biljne i životinjske i sačuvati prirodnu bioraznolikost. Pristupom EU, Hrvatska je postala službeno dio mreže, a godinama prije radilo se na uspostavljanju područja koja zahtijevaju poseban ekološki tretman, a imaju nacionalnu i međunarodnu vrijednost.
EU je još 1992. donijela odluku o zaštiti područja važnih za očuvanje ugroženih vrsta i staništa, a njezin cilj je očuvati ili ponovno uspostaviti povoljno stanje za više od tisuću ugroženih i rijetkih vrsta te oko 230 prirodnih i poluprirodnih staništa. Dosada je u ovu ekološku mrežu uključeno oko 30.000 područja na gotovo 20 posto teritorija Europske unije, što je čini najvećim sustavom očuvanih područja u svijetu. Po očuvanoj prirodi Hrvatska je među najbogatijim zemljama Europe jer je trećina teritorija dio najveće mreže zaštićenih područja na svijetu, ekološke mreže Europske unije Natura 2000.
Ekološka mreža obuhvaća oko 37 posto kopnenog teritorija i oko 16 posto priobalnog teritorija Hrvatske, a sastoji se od 38 područja značajnih za ptice te 742 područja očuvanja značajna za ugrožene vrste. U hrvatskoj Naturi 2000 su svi nacionalni parkovi i parkovi prirode, te većina posebnih rezervata i značajnih područja koja su važna zbog očuvanja ugroženih travnjaka ili ugroženih vrsta. U projektu Natura 2000 su i morska područja, primjerice Lastovsko otočje kao park prirode, te Cres, Lošinj i viški akvatorij kao područja važna za dupine. Tu su i područja koja nisu zaštićena, kao primjerice Dinara, Mosor, Svilaja te Spačvanske šume kao najveći kompleks šuma hrasta lužnjaka u Europi.
Eko mreža Natura 2000, makar obuhvaća nacionalne parkove i zaštićena područja, ali ne samo njih, nije rezervat niti dijelovi u kojima je zabranjena gospodarska aktivnost. Što više, eko mreža potiče aktivnost ljudi u tim područjima na zaštiti ugroženih vrsta, a dio eko mreže su i pomorska i morska područja gdje je intenzivan turizam. Obuhvaća i površine u privatnom vlasništvu s intenzivnim uzgojem stočarstva i poljoprivrede. No, sve aktivnosti se strogo nadziru kako bi ugrožene vrste imale šansu za život i omasovljenje.
U Hrvatskoj su zakonom zaštićene mnoge vrste životinja i biljaka. Najpoznatije životinje su vuk i ris, zakonom su zaštićene vrste još od 1995. godine. Unatoč tomu, broj im se drastično smanjuje, uglavnom zbog loših uvjeta staništa i raznih bolesti. Slično je i s risom, životinjom koju danas možemo pronaći u Gorskom kotaru te na Velebitu. Tu su i divlje mačke te leptiri kojih u Hrvatskoj ima preko 30-ak vrsta. Bjeloglavi sup ptica je grabljivica koja pripada porodici jastrebova je strogo zaštićena na području Hrvatske, što znači da se njezin život, ali i njezinu nastambu ne smije ugrožavati. Nalazi se na području otoka Cresa, gdje i postoji udruga koja se bavi njegovom zaštitom. Na popisu strogo zabranjenih vrsta je i sredozemna medvjedica, izgledom i veličinom slična tuljanu, a na našem području zaštićena je od početka 20. stoljeća.
Među biljnim vrstama najpoznatija je zaštićena biljka runolist koja uspijeva na Velebitu, Dinari, Risnjaku, Bitoraju te na Ličkoj Plješivici. Velebitska degenija endemska je biljka i strogo zaštićena vrsta u Hrvatskoj. Predstavlja simbol Velebita, ali i Hrvatske. Karakteristična je po sivkastim plodovima te uskim listovima, a cvate početkom ljeta. Toliko je rijetka da uspijeva samo na jednoj strani Velebita.