Eko kutak

Dan obrane od prirodnih katastrofa – kako se zaštiti od ćudi prirode

Obično čovijek ne razmišlja o prirodnim kastrofama dok se ne dogode, a onda se sudari sa snažnom, nepredvidivom snagom prirode, pred kojom je najčešće nemoćan. Svi pamtimo tsunami u Aziji, potres u Pakistanu i uragan Katherine u sjevernoj i srednjoj Americi, potrese u Italiji… Zbog strašnih posljedica, neprocjenjive štete i gubitka desetaka tisuća života gotovo ne postoji ništa strašnije što može zadesiti ljude na planeti. Prirodne katastrofe ne biraju podneblja, kontinente, bogate ili siromašne zemlje. Čak, kažu znanstvenici ni razvoj moderne tehnologije ne može smanjiti ni ublažiti pojavu prirodnih katastrofa. Događaju se svuda i u  svim vremenima od postanka čovječanstva, uzimaju živote, uništavaju resurse i imovinu.

Povijest tako pamti  jednu od najvećih prirodnih katastrofa ikada, a to je bio potres u Shaanxiu, u Kini 1556. godine, koji je odnio 830.000 života, potres u indijskoj Kalkuti 1737. godine bio je koban za 300.000 ljudi, indonezijski vulkan Tambora, 1815. godine odnosi 92.000 žrtava, 1887. godine poplava u Kini odnijela je oko milijun žrtava, pakistanska ciklona 1970. godine uzrokovala je smrt oko 300.000 osoba.

UN je odlučio 11. listopad obilježavati kao Međunarodni dan obrane od prirodnih katastrofa. Uvijek pritom, UN upozorava da sadašnji tempo uništavanja prirodnih resursa ne slijedi održivi razvoj što je jedan od razloga da priroda uzvraća udarac. Poplave, suše, požari, potresi, ekstremne temperature su najčešce prirodne katastrofe, dok se vulkasnske erupcije ipak događaju u najmanjem postotku. Godišnje se u svijetu dogodi na stotine elementarnih nepogoda na koje se ne može utjecati niti ih spriječiti. Ipak, brojke govore da čovjekova intervencija u prirodu jednoga dana rezultira velikim i tragičnim posljedicama. Voda, zrak, obradivo zemljište, ribarstvo i klima predstavljaju oko 60% ekoloških sistema koji omogućavaju život na Zemlji. Ukoliko ljudi nastave nekontrolirano koristiti ove resurse, u desetljećima pred nama sigurno će se drastično mijenjati uvjeti života. Na Zemlji ima svega oko 2,5% vode za piće, dok je ostatak slana voda. Ovakva „raspodjela“ vode, dovela je gotovo do istrebljenja 30% životinja, ptica i amfibijskih vrsta, naročito u onim dijelovima  gdje se nekontrolirano sijeku šume, a sve to utječe na promjenu klime, globalno zagrijavanje, tektonske poremećaje. Prema statistici Svjetske meteorološke organizacije, suša je prirodna katastofa koja nosi najviše ljudskih žrtava, oko 33%, 32% su žrtve poplava, 20% tropskih ciklona, a 4% su  ljudske žrtve u potresima. Ukupna godišnja šteta od prirodnih katastrofa kreće se od 50 do 60 milijardi dolara.

Ni naša zemlja nije izuzeta od katastrofa, poplava, suša, požara, potresa. Geografski je Hrvatska smještena na području koje je izravno izloženo nizu rizika od prirodnih katastrofa te se svake godine susrećemo s posljedicama barem jedne od njih. Seizmički je aktivno područje, kao i ostatak jugoistočne Europe. Razorni potres u Skopju 1963. pokrenuo je jedan od najvažnijih preventivnih mehanizama za smanjenje rizika od potresa, uvjetovanje seizmički otporne izgradnje. Uz to, Državna uprava  za zaštitu i spašavanje sustavno provodi edukaciju o zaštiti i spašavanju, počevši od najmlađih te razne edukativne i praktične tečajeve za nadležne u jedinicama lokalne i regionalne samouprave.