Eko kutak

Briga za klimu veća je od svake politike

Trenutno najveće globalno pitanje koje zaokuplja političare, zemlje, ekologe, znanstvenike i obične ljude je što će se dogoditi s dogovorom oko klimatskih promjena koje sada dovode u pitanje SAD. Šok je tim veći što Pariški sporazum o klimi iz 2015. godine ne napušta bilo koja zemlja, nego upravo predvodnica okupljanja ostalih zemalja.
Američki predsjednik Donald Trump najavio je izlazak SAD-a iz sporazuma, jer odredbe sporazuma koče i sputavaju rast ekonomije. Ostale zemlje, a njih je blizu 200 koje su ratificirale Pariški sporazum, ne dovode u pitanje svoj potpis. Francuski predsjednik Emmanuel Macron kaže da nema plana B, jer nema ni planete B. Ni Kina, velika industrijska sila koju bi možda najviše sputavao pariški sporazum, ne odustaje, nego se stavlja na čelo predvodnika i podupiratelja sporazuma o klimatskim promjenama.

Zašto je sporazum o klimi i potencijalni izlazak SAD-a iz njega toliko uznemirio duhove i izazvao burne reakcije poznatih pojedinaca poput Leonarda Di Capria, Al Gorea i drugih da osude Trampovu nakanu? Zato što će imati implikacije na cijeli svijet, na život na Zemlji uopće. O vrijednosti Pariškog sporazuma govori mnogo toga, pa i činjenica da će SAD-u trebati čak četiri godine da se „izvuče“ iz obveza koje je ta i druge zemlje preuzela. Sporazum o klimi zadire u puno toga, u industriju koja je najveći zagađivači, velikih solidarnih izdvajanja najbogatijih zemalja kako bi se uravnotežila djelatnost provedbe i za siromašnije zemlje i regije. Čitavi sektori počeli su razvijati novu zelenu ekonomiju i ogromni novci već su uloženi u to.

Sve to skupa nije bilo lako postići, zato se i sporazum o klimi, povijesni dokument stvarao godinama, uz razne otpore i donesen je s teškom mukom te potpisan u Parizu 2015. godine. Ratifikacija sporazuma po zemljama išla je dalje glatko, jer su sve zemlje prepoznale da su neke odluke toliko globalno važe da su iznad od bilo kakve politike i trenutnih interesa pojedinih zemalja.
Zanimljivo je i da su američki gospodarstvenici digli svoj glas protiv napuštanja sporazuma, premda on donosi brojena ograničenja za kompanije koje bi voljele da toga nema. No, mnogo ih se već preorijentiralo na nove uvjete ili su u tijeku i planovima. Tvrdi se da osim što klimatske promjene ugrožavaju vodu i hranu, elementarne stvari za život, također pomažu ubrzavanju jednog od najboljih američkih sektora za otvaranje novih radnih mjesta – zelene ekonomije.
Ona danas zapošljava više od 3,3 milijuna Amerikanaca, predviđeno je, također, da će posao tehničara vjetroagregata biti najbrže rastući posao u Sjedinjenim Državama tijekom idućeg desetljeća, samo i ispred su profesionalni terapeuti.

I bez političkih fanfara tvrtke u srcu američke ekonomije kreću se prema zelenoj budućnosti. Gotovo polovica najvećih američkih tvrtki već je postavila ciljeve. Samo prošle godine, korporativni napori za smanjenje emisija stakleničkih plinova uštedjeli su 3,7 milijardi dolara. Američki privatni sektor ima dobre pozicije da uspije u toj novoj ekonomiji i vidi Pariški sporazum kao način stvaranja ravnopravnih uvjeta i otvaranja novih tržišta. Zbog toga tisuće tvrtki pozivaju i administraciju i kongres da ostanu nepokolebljivi u svojoj potpori Parizu.
Čak i industrija fosilnih goriva vidi koristi u sigurnosti i predvidljivosti globalnog konsenzusa o rješavanju klimatskih promjena. Royal Dutch Shell, BP, ExxonMobil i Peabody Energy Corp., među ostalima, podupiru boravak u Pariškom sporazumu.

I Republika Hrvatska promptno je reagirala na mogućnost odlaska SAD-a iz svjetskog konsenzusa o klimi, podupirući sporazum u kojem namjerava ostati sa svim ostalim zemljama. Ni jedna potpisnica nije dovela u pitanje taj važni dokument koji znači da će se poduzeti sve kako ne bi došlo do velikih klimatskih promjena i neizvjesnosti za život na Zemlji.